Prečišćivači otpadnih voda neophodni za zdravu životnu sredinu

U Srbiji se godišnje prečisti samo 16% otpadnih voda ispuštenih u kanalizaciju, poslednji su podaci Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED). Direktivom o prečišćavanju gradskih otpadnih voda Evropska Unija nalaže da sva naselja sa više od 2000 stanovnika imaju postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Ipak, u Srbiji u 168 gradova i opština postoji samo četrdesetak pogona za prečišćavanje, od kojih je većina zastarela, dok je Beograd jedina evropska prestonica koja nema prečistač otpadnih voda.

Otpadna voda je puna zagađivača, uključujući bakterije, hemikalije i druge toksine. Nastaje kupanjem, pranjem, korišćenjem toaleta, tokom industrijskih procesa i oticanja kišnice. Naša misija u očuvanju životne sredine je gradnja postrojenja, koji će otpadne vode pretvoriti u vodu koja se može vratiti u okoliš i po potrebi ponovo iskoristiti. Želimo da gradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda smanjimo koncentraciju zagađivača na prihvatljiv (minimalni mogući) nivo, da bi takva otpadna, a nakon toga prečišćena voda, bila bezbedna za ispuštanje u reke ili zemljište.

Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda rade u četiri faze:

1) Preliminarna faza ili predtretman

U ovoj početnoj fazi prečišćavanja otpadnih voda odvajaju se grane, lišće, konzerve, platna, plastika, kamenje, pelene i drugi otpadni materijali. To se postiže vertikalnim postavljanjem rešetki, ili da bi se olakšalo čišćenje pod uglom od 30 do 60, pa čak i do 80 stepeni. Bazeni u mnogim postrojenjima napravljeni su tako da se odlivanjem vode talože kamenje, pesak, staklo, itd. Postoje i postrojenja koja već u ovoj fazi ujedno skidaju ulja i masti, dok druga to rade tokom naredne, primarne obrade otpadnih voda.

2) Primarni tretman

Primarnim tretmanom otklanjaju se materije koje se lako mogu sakupiti iz sirove otpadne vode, pre nego što oštete ili blokiraju pumpe i ostale uređaje, koji se koriste u sledećim koracima prečišćavanja. Za ovu fazu su od ključnog značaja veliki bazeni i sedimentacioni rezervoari, u kojima se nakon početnog tretmana sakuplja otpadna voda. Smanjenje brzine protoka vode i gravitacija omogućavaju da se sitnije čestice slegnu, dok mehanički strugači skupljaju čvrstu materiju i usmeravaju je u rezervoare spojene na opremu za obradu mulja.

Privremeno zadržavanje mulja u taložnici je bitan segment ove faze prečišćavanja. Taložnice su rezervoari sa pregradnim zidom, u kojima se odvijaju prvo taloženje, a potom digestija nataloženog mulja kroz biološki tretman. Zapreminski prostor je obično dovoljan za 18 do 36 meseci rada, što je neophodno za stabilan process. Dok se mulj zadržava u taložnici, ulje, masnoće i lako rastvorljive materije plutaju po površini. Upravo sada, ako postrojenje nije uklonilo masnoću i ulje tokom predtretmana, to čini u ovoj fazi. Ujedno, neka postrojenja koriste opremu za saponifikaciju sakupljenih masti mešajući ih sa hemijom i stvarajući sapune i glicerol.

3) Sekundarni tretman

Sekundarni tretman predstavlja biohemijski proces, jer se takođe odvija pod uticajem mikroorganizama, a primenjuje se za dalje uklanjanje suspendovanih čestica. Ova faza obuhvata korišćenje biološki aktivnog mulja. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u ovoj fazi otklanja zaostale organske materije i suspendovanje čvrstih materijala. Zbog toga se ova faza još zove i biološko prečišćavanje. U otpadnu vodu se dodaju korisni mikroorganizmi, prirodni razlagači, koji služe za razgradnju organskih materija u mulj. Pogoni koriste brojne alternativne strategije za razbijanje mulja.

Na primer, pogoni mogu uzgajati masu mikroba i otpadne materije preneti preko biofilma. Drugi pogoni mešaju biomasu sa otpadnim materijalom, stvarajući aktivirani mulj koji se može reciklirati radi ponovne upotrebe. Upotrebom bakterija uklanja se ugljenik i azot iz organskog otpada. Oksidacija se može pojaviti na površini – u lagunama – ili u filterskim slojevima koji sadrže koksni ugalj i krečnjak. Neka postrojenja prave močvarna područja gde se razgrađuju organske materijale. Druge tehnologije koje se koriste uključuju membranske bioreaktore i biološke aerisane filtere. Rezultirajuća otpadna voda se sakuplja i taloži u sekundarnom rezervoaru za prečišćavanje.

4) Tretman mulja

Završna faza je tretiranje preostale vode i taloga. Mulj koji se nagomilao u tretmanu otpadne vode mora se preraditi i odložiti na sigurno mesto. Cilj je smanjenje količine organskih materija i broja patogenih mikroorganizama prisutnih u mulju.
Tretman mulja teče tako što gravitacija odvaja organski otpad od težeg zrna, koji se može odložiti na deponiju. Preostali primarni talog prelazi u ugušćivač, gde se centrifugira i dovodi u rezervoare za varenje koji sadrže anaerobne bakterije. Proces se odvija u prisustvu kiseonika. Pri aerobnim uslovima, bakterije brzo konzumiraju organsku materiju i konvertuju je u ugljen-dioksid.
Mulju se na kraju mogu ukloniti neprijatni mirisi, a on se koristiti kao đubrivo na njivi. Preostala otpadna voda se prečišćava radi uklanjanja fosfora, azota i drugih dodataka, dezinfikuje hlorom, ozonom ili ultraljubičastom svetlošću, a zatim se otpušta ili vraća u ponovnu upotrebu u domaćinstvima ili u industrijske svrhe.

Zaključak u vezi sa pogonom za prečišćavanje otpadnih voda

Za očuvanje životne sredine prečišćavanje otpadnih voda je neophodno u svim sferama, kako otpadnih voda iz domova i radnih mesta, tako i iz industrijskih postrojenja. Odlaganje neobrađene otpadne vode u reke, jezera ili okolinu je nezakonito i za takvo delo se može odgovarati pred sudom. Zato se otpadne vode u industrijskim postrojenjima, rafinerijama i proizvodnim postrojenjima obično tretiraju u objektima na licu mesta. Ovi objekti dizajnirani su tako da osiguraju da se otpadne vode prečišćavaju pre nego što se ispuštaju u lokalno okruženje. Naš cilj je da baš takve gradimo.

Reference – pogon za prečišćavanje otpadnih voda